Od sticanja nezavisnosti do danas Vlada se enormno zaduživala. Rasprodavala su se državna preduzeća i imovina na atraktivnim lokacijama, preduzeća su se gasila pa se i proizvodnja smanjivala, kao i izvoz, što je za rezultat imalo rast trgovinskog deficita, pa je sada Crna Gora uvozno zavisna zemlja. Rasle su i prosječne penzije i zarade, ali i cijene proizvoda, pa se rast ličnog dohotka nije osjetio, odnosno životni standard nije rastao srazmjerno rastu plata i penzija.
Javni dug Crne Gore je na kraju marta iznosio 2,482 milijarde eura, dok je 2006. godine bio 513 miliona, dakle za 11 godina povećan je za skoro dvije milijarde eura ili skoro pet puta. Oko dvije milijarde iznosi godišnji budžet države.
Bruto domaći proizvod takođe je rastao, ali daleko manje od javnog duga. BDP je u godini kada je Crna Gora stekla nezavisnost iznosio 2,14 milijarde, dok je u 2016. godini, prema preliminarnim podacima Monstata, iznosio 3,77 milijardi eura. Uvećan je za 1,6 milijardi ili preko 70 procenata.
Spoljnotrgovinski deficit je u odnosu na 2006. godinu povećan za čak 700 miliona eura. Izvoz je u odnosu na 2006. godinu smanjen za 115 miliona. Tada je iznosio 441 milion, dok je u 2016. godini bio 326 miliona. Za razliku od izvoza, uvoz je rapidno rastao. Prije 11 godina uvoz je iznosio 1,457 milijardi, dok je lani dostigao dvije milijarde eura. Povećan je za preko pola milijarde eura.
Uz sve ovo, Vlada je prodala KAP, Željezaru, Boksite, Telekom, Elektroprivredu dala na upravljanje stranom partneru, dok su preduzeća koja su ostala u državnom vlasništvu nizala i nižu rekordne minuse u poslavanju. Zbog tih gubitaka nijesu ni uspjeli da ih privatizuju. Najbolji primjer za to je Montenegroerlajnz, koji je Vlada uvrstila u plan privatizacije, ali niko nije bio zainteresovan. To preduzeće je dostiglo gubitak od 70 miliona.
Osim što su privatizovana preduzeća propala i hiljade radnika završilo na ulici, iz budžeta je zbog garancija datih tim preduzećima plaćeno 180 miliona eura. Nijedan cent od tih preduzeća nakon plaćenih garancija nije naplaćen. Za to niko nije snosio odgovornost.
Ekonomista Mladen Bojanić je ocijenio da je ekonomija Crne Gore pokazala određenu žilavost uprkos svim nedaćama koje su je pogodile poslednjih decenija, a naročito poslednje dekade.
– I dalje kako-tako funkcioniše iako su se oni koji su je vodili učinili sve da je razore do kraja. Tu prvenstveno mislim na nerazumnu politiku privatizacije bez alternative i potpune liberalizacije, a bez jakih institucija koje su morale obezbijediti vladavinu prava i valjanu tržišnu utakmicu – izjavio je Bojanić za „Dan”.
Prema njegovim riječima, veliki priliv stranih investicija u periodu od 2005. do 2009. godine stvorio je priliv da smo kreirali održivu ekonomiju.
– Nažalost, ubrzo se pokazalo da je to daleko od realnosti pa je vlast pribjegla bjesomučnom zaduživanju ne bi li uvjerila javnost u svoju uspješnost. I kako to obično biva kada zatvarate oči pred problemima, oni samo rastu. Umjesto da prizna greške i napravi zaokret, vlast je nastavila u istom pravcu i dovela veliki dio stanovništva u težak materijalni položaj, a državu u ekonomsku zavisnost – kazao je Bojanić.
D.M.
Rast plata rezultat zaduživanja
Podataka za prosječnu platu u 2006. godini nema, već je Monstat prvi put podatke u vezi sa zaradama objavio 2008. godine. Početkom te godine prosječna zarada je iznosila 386 eura, dok je u martu ove godine 508 eura. Prosječna penzija je 2006. godine iznosila 142 eura, dok je aprilska 285 eura.
– Ta statistika je varljiva jer su rasli i troškovi života. Ono što mora da zabrine svakoga je činjenica da je javni dug u tom periodu porastao nekoliko puta, pa se izvodi jasan zaključak da je rast plata i penzija rezultat, ne realnog rasta ekonomija, već zaduživanja kod stranih kreditora – objasnio je Bojanić.
Vlada je ove godine planirala da se zaduži 450 miliona.